tȕcati
tȕcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tucam |
| 2. | tucaš |
| 3. | tuca |
| množina | |
| 1. | tucamo |
| 2. | tucate |
| 3. | tucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tucat ću |
| 2. | tucat ćeš |
| 3. | tucat će |
| množina | |
| 1. | tucat ćemo |
| 2. | tucat ćete |
| 3. | tucat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tucah |
| 2. | tucaše |
| 3. | tucaše |
| množina | |
| 1. | tucasmo |
| 2. | tucaste |
| 3. | tucahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tucao sam |
| 2. | tucao si |
| 3. | tucao je |
| množina | |
| 1. | tucali smo |
| 2. | tucali ste |
| 3. | tucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tucao |
| 2. | bio si tucao |
| 3. | bio je tucao |
| množina | |
| 1. | bili smo tucali |
| 2. | bili ste tucali |
| 3. | bili su tucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tucaj |
| množina | |
| 1. | tucajmo |
| 2. | tucajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tucajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tucao, tucala, tucalo | |
| tucali, tucale, tucala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tucan, tucana, tucano | |
| tucani, tucane, tucana | |
Definicija
| 1. | (što) udaranjem drobiti, pretvarati u sitne komade ili u prah; razbijati, sitniti (šećer u mužaru) [tucati kamen drobiti kamen, proizvoditi tucanik] |
| 2. | (komu) razg. s mnogo riječi stalno prigovarati i sl. [tucati komu (što) u glavu, iron. čestim ponavljanjem uvjeravati] |
| 3. | (se) udarati šarenim jajetom o šareno jaje o Uskrsu |
| 4. | (koga, se s kim) vulg. obavljati spolni akt |
Frazeologija
⃟ tucati glavom kajati se zbog nekog svog postupka, uvidjeti pogrešku kad je već kasno
Etimologija
✧ vidi tẉći
