trùćati
trùćati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trućati | |
prezent | |
jednina | |
1. | trućam |
2. | trućaš |
3. | truća |
množina | |
1. | trućamo |
2. | trućate |
3. | trućaju |
futur | |
jednina | |
1. | trućat ću |
2. | trućat ćeš |
3. | trućat će |
množina | |
1. | trućat ćemo |
2. | trućat ćete |
3. | trućat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trućah |
2. | trućaše |
3. | trućaše |
množina | |
1. | trućasmo |
2. | trućaste |
3. | trućahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trućao sam |
2. | trućao si |
3. | trućao je |
množina | |
1. | trućali smo |
2. | trućali ste |
3. | trućali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trućao |
2. | bio si trućao |
3. | bio je trućao |
množina | |
1. | bili smo trućali |
2. | bili ste trućali |
3. | bili su trućali |
imperativ | |
jednina | |
2. | trućaj |
množina | |
1. | trućajmo |
2. | trućajte |
glagolski prilog sadašnji | |
trućajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
trućao, trućala, trućalo | |
trućali, trućale, trućala |