trijébiti
trijébiti (što) nesvrš. 〈prez. trijȇbīm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trijebiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | trijebim |
2. | trijebiš |
3. | trijebi |
množina | |
1. | trijebimo |
2. | trijebite |
3. | trijebe |
futur | |
jednina | |
1. | trijebit ću |
2. | trijebit ćeš |
3. | trijebit će |
množina | |
1. | trijebit ćemo |
2. | trijebit ćete |
3. | trijebit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trijebljah |
2. | trijebljaše |
3. | trijebljaše |
množina | |
1. | trijebljasmo |
2. | trijebljaste |
3. | trijebljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trijebio sam |
2. | trijebio si |
3. | trijebio je |
množina | |
1. | trijebili smo |
2. | trijebili ste |
3. | trijebili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trijebio |
2. | bio si trijebio |
3. | bio je trijebio |
množina | |
1. | bili smo trijebili |
2. | bili ste trijebili |
3. | bili su trijebili |
imperativ | |
jednina | |
2. | trijebi |
množina | |
1. | trijebimo |
2. | trijebite |
glagolski prilog sadašnji | |
trijebeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
trijebio, trijebila, trijebilo | |
trijebili, trijebile, trijebila | |
glagolski pridjev pasivni | |
trijebljen, trijebljena, trijebljeno | |
trijebljeni, trijebljene, trijebljena |
1. | čistiti, odvajati ono što je nečisto ili nekorisno |
2. | pren. istrebljivati, uništavati [trijebiti uši; trijebiti nametnike] |