bornírati
bornírati dv. 〈prez. bòrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
bornirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | borniram |
2. | borniraš |
3. | bornira |
množina | |
1. | borniramo |
2. | bornirate |
3. | borniraju |
futur | |
jednina | |
1. | bornirat ću |
2. | bornirat ćeš |
3. | bornirat će |
množina | |
1. | bornirat ćemo |
2. | bornirat ćete |
3. | bornirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bornirah |
2. | borniraše |
3. | borniraše |
množina | |
1. | bornirasmo |
2. | borniraste |
3. | bornirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | bornirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | bornirao sam |
2. | bornirao si |
3. | bornirao je |
množina | |
1. | bornirali smo |
2. | bornirali ste |
3. | bornirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bornirao |
2. | bio si bornirao |
3. | bio je bornirao |
množina | |
1. | bili smo bornirali |
2. | bili ste bornirali |
3. | bili su bornirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | borniraj |
množina | |
1. | bornirajmo |
2. | bornirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bornirajući | |
glagolski prilog prošli | |
borniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
bornirao, bornirala, borniralo | |
bornirali, bornirale, bornirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
borniran, bornirana, bornirano | |
bornirani, bornirane, bornirana |
1. | (što) opšiti/opšivati gajtanima, ukrasnim vrpcama i trakama |
2. | (koga) pren. (u)činiti ograničenim, ograničiti/ograničavati vidike komu |