bona fides
bona fides (izg. bȍna fȉdes) ž
Definicija
pravn. dobra vjera, načelo po kojem se obveze (utanačene ugovorom, arbitražom ili sudskom presudom) moraju ispunjavati pošteno i nedvosmisleno (bona fide), bez nastojanja da se izigra puni smisao i svrha obveze
Etimologija
✧ vidi bona fide
