toròkati
toròkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
torokati | |
prezent | |
jednina | |
1. | toročem |
2. | toročeš |
3. | toroče |
množina | |
1. | toročemo |
2. | toročete |
3. | toroču |
futur | |
jednina | |
1. | torokat ću |
2. | torokat ćeš |
3. | torokat će |
množina | |
1. | torokat ćemo |
2. | torokat ćete |
3. | torokat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | torokah |
2. | torokaše |
3. | torokaše |
množina | |
1. | torokasmo |
2. | torokaste |
3. | torokahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | torokao sam |
2. | torokao si |
3. | torokao je |
množina | |
1. | torokali smo |
2. | torokali ste |
3. | torokali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam torokao |
2. | bio si torokao |
3. | bio je torokao |
množina | |
1. | bili smo torokali |
2. | bili ste torokali |
3. | bili su torokali |
imperativ | |
jednina | |
2. | toroči |
množina | |
1. | toročimo |
2. | toročite |
glagolski prilog sadašnji | |
toročući | |
glagolski pridjev aktivni | |
torokao, torokala, torokalo | |
torokali, torokale, torokala |