upériti
upériti (što) svrš. 〈prez. ùpērīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùpēren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uperiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uperim |
| 2. | uperiš |
| 3. | uperi |
| množina | |
| 1. | uperimo |
| 2. | uperite |
| 3. | upere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uperit ću |
| 2. | uperit ćeš |
| 3. | uperit će |
| množina | |
| 1. | uperit ćemo |
| 2. | uperit ćete |
| 3. | uperit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uperih |
| 2. | uperi |
| 3. | uperi |
| množina | |
| 1. | uperismo |
| 2. | uperiste |
| 3. | uperiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uperio sam |
| 2. | uperio si |
| 3. | uperio je |
| množina | |
| 1. | uperili smo |
| 2. | uperili ste |
| 3. | uperili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uperio |
| 2. | bio si uperio |
| 3. | bio je uperio |
| množina | |
| 1. | bili smo uperili |
| 2. | bili ste uperili |
| 3. | bili su uperili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uperi |
| množina | |
| 1. | uperimo |
| 2. | uperite |
| glagolski prilog prošli | |
| uperivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uperio, uperila, uperilo | |
| uperili, uperile, uperila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uperen, uperena, upereno | |
| upereni, uperene, uperena | |
Definicija
upraviti što oštro ili opasno u što ili prema komu (pogled, cijev vatrenog oružja)
Etimologija
✧ u- + v. periti
