ùmaći
ùmaći (, komu) svrš. 〈prez. ùmaknēm, pril. pr. ùmakāvši, prid. rad. ùmakao〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umaći | |
prezent | |
jednina | |
1. | umaknem |
2. | umakneš |
3. | umakne |
množina | |
1. | umaknemo |
2. | umaknete |
3. | umaknu |
futur | |
jednina | |
1. | umaći ću |
2. | umaći ćeš |
3. | umaći će |
množina | |
1. | umaći ćemo |
2. | umaći ćete |
3. | umaći će |
aorist | |
jednina | |
1. | umakoh |
2. | umače |
3. | umače |
množina | |
1. | umakosmo |
2. | umakoste |
3. | umakoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | umakao sam |
2. | umakao si |
3. | umakao je |
množina | |
1. | umakli smo |
2. | umakli ste |
3. | umakli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umakao |
2. | bio si umakao |
3. | bio je umakao |
množina | |
1. | bili smo umakli |
2. | bili ste umakli |
3. | bili su umakli |
imperativ | |
jednina | |
2. | umakni |
množina | |
1. | umaknimo |
2. | umaknite |
glagolski prilog prošli | |
umakavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umakao, umakla, umaklo | |
umakli, umakle, umakla | |
glagolski pridjev pasivni | |
umaknut, umaknuta, umaknuto | |
umaknuti, umaknute, umaknuta |