umiròviti
umiròviti (koga) svrš. 〈prez. umìrovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. umìrovljen, gl. im. umirovljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umiroviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | umirovim |
2. | umiroviš |
3. | umirovi |
množina | |
1. | umirovimo |
2. | umirovite |
3. | umirove |
futur | |
jednina | |
1. | umirovit ću |
2. | umirovit ćeš |
3. | umirovit će |
množina | |
1. | umirovit ćemo |
2. | umirovit ćete |
3. | umirovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | umirovih |
2. | umirovi |
3. | umirovi |
množina | |
1. | umirovismo |
2. | umiroviste |
3. | umiroviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | umirovio sam |
2. | umirovio si |
3. | umirovio je |
množina | |
1. | umirovili smo |
2. | umirovili ste |
3. | umirovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umirovio |
2. | bio si umirovio |
3. | bio je umirovio |
množina | |
1. | bili smo umirovili |
2. | bili ste umirovili |
3. | bili su umirovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | umirovi |
množina | |
1. | umirovimo |
2. | umirovite |
glagolski prilog prošli | |
umirovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umirovio, umirovila, umirovilo | |
umirovili, umirovile, umirovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
umirovljen, umirovljena, umirovljeno | |
umirovljeni, umirovljene, umirovljena |