ukorijéniti se
ukorijéniti se svrš. 〈prez. ukòrijēnīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ukòrijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukorijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukorijenim |
| 2. | ukorijeniš |
| 3. | ukorijeni |
| množina | |
| 1. | ukorijenimo |
| 2. | ukorijenite |
| 3. | ukorijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukorijenit ću |
| 2. | ukorijenit ćeš |
| 3. | ukorijenit će |
| množina | |
| 1. | ukorijenit ćemo |
| 2. | ukorijenit ćete |
| 3. | ukorijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ukorijenih |
| 2. | ukorijeni |
| 3. | ukorijeni |
| množina | |
| 1. | ukorijenismo |
| 2. | ukorijeniste |
| 3. | ukorijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukorijenio sam |
| 2. | ukorijenio si |
| 3. | ukorijenio je |
| množina | |
| 1. | ukorijenili smo |
| 2. | ukorijenili ste |
| 3. | ukorijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukorijenio |
| 2. | bio si ukorijenio |
| 3. | bio je ukorijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo ukorijenili |
| 2. | bili ste ukorijenili |
| 3. | bili su ukorijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukorijeni |
| množina | |
| 1. | ukorijenimo |
| 2. | ukorijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| ukorijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukorijenio, ukorijenila, ukorijenilo | |
| ukorijenili, ukorijenile, ukorijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukorijenjen, ukorijenjena, ukorijenjeno | |
| ukorijenjeni, ukorijenjene, ukorijenjena | |
Definicija
| 1. | pustiti korijen; primiti se (o biljci) |
| 2. | postati običaj, duboko se usaditi (o navikama), postati domaći (o osobi); uvriježiti se |
Etimologija
✧ u- + v. korijen
