udóstojiti
udóstojiti (udóstojati) (se) svrš. 〈prez. -jīm (se), pril. pr. -jīvši/-āvši (se), prid. rad. udóstojio/udóstojao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udostojati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udostojim |
2. | udostojiš |
3. | udostoji |
množina | |
1. | udostojimo |
2. | udostojite |
3. | udostoje |
futur | |
jednina | |
1. | udostojat ću |
2. | udostojat ćeš |
3. | udostojat će |
množina | |
1. | udostojat ćemo |
2. | udostojat ćete |
3. | udostojat će |
aorist | |
jednina | |
1. | udostojah |
2. | udostoja |
3. | udostoja |
množina | |
1. | udostojasmo |
2. | udostojaste |
3. | udostojaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udostojao sam |
2. | udostojao si |
3. | udostojao je |
množina | |
1. | udostojali smo |
2. | udostojali ste |
3. | udostojali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udostojao |
2. | bio si udostojao |
3. | bio je udostojao |
množina | |
1. | bili smo udostojali |
2. | bili ste udostojali |
3. | bili su udostojali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udostoji |
množina | |
1. | udostojimo |
2. | udostojite |
glagolski prilog prošli | |
udostojavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udostojao, udostojala, udostojalo | |
udostojali, udostojale, udostojala |
1. | (koga) učiniti koga dostojnim, ukazati mu čast (ob. koju ne zaslužuje ili koja mu se ukazuje od mnogo višega) |
2. | (se) učiniti nešto što nije velika čast za onoga tko to čini [udostojiti se pozdraviti]; umilostiviti se |