udešávati
udešávati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. udèšāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udešavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udešavam |
2. | udešavaš |
3. | udešava |
množina | |
1. | udešavamo |
2. | udešavate |
3. | udešavaju |
futur | |
jednina | |
1. | udešavat ću |
2. | udešavat ćeš |
3. | udešavat će |
množina | |
1. | udešavat ćemo |
2. | udešavat ćete |
3. | udešavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | udešavah |
2. | udešavaše |
3. | udešavaše |
množina | |
1. | udešavasmo |
2. | udešavaste |
3. | udešavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | udešavao sam |
2. | udešavao si |
3. | udešavao je |
množina | |
1. | udešavali smo |
2. | udešavali ste |
3. | udešavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udešavao |
2. | bio si udešavao |
3. | bio je udešavao |
množina | |
1. | bili smo udešavali |
2. | bili ste udešavali |
3. | bili su udešavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udešavaj |
množina | |
1. | udešavajmo |
2. | udešavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
udešavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
udešavao, udešavala, udešavalo | |
udešavali, udešavale, udešavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
udešavan, udešavana, udešavano | |
udešavani, udešavane, udešavana |