ugáđati
ugáđati (komu) nesvrš. 〈prez. ùgāđām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. ùgāđān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugađati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugađam |
| 2. | ugađaš |
| 3. | ugađa |
| množina | |
| 1. | ugađamo |
| 2. | ugađate |
| 3. | ugađaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugađat ću |
| 2. | ugađat ćeš |
| 3. | ugađat će |
| množina | |
| 1. | ugađat ćemo |
| 2. | ugađat ćete |
| 3. | ugađat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugađah |
| 2. | ugađaše |
| 3. | ugađaše |
| množina | |
| 1. | ugađasmo |
| 2. | ugađaste |
| 3. | ugađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugađao sam |
| 2. | ugađao si |
| 3. | ugađao je |
| množina | |
| 1. | ugađali smo |
| 2. | ugađali ste |
| 3. | ugađali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugađao |
| 2. | bio si ugađao |
| 3. | bio je ugađao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugađali |
| 2. | bili ste ugađali |
| 3. | bili su ugađali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugađaj |
| množina | |
| 1. | ugađajmo |
| 2. | ugađajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ugađajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugađao, ugađala, ugađalo | |
| ugađali, ugađale, ugađala | |
Definicija
činiti sve na volju, udovoljavati u svakoj sitnici
Frazeologija
⃟ ugađati klavir (i sl.) podešavati tonove glazbala; štimati
Etimologija
✧ vidi ugòditi
