ugòditi
ugòditi svrš. 〈prez. ùgodīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùgođen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugoditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugodim |
| 2. | ugodiš |
| 3. | ugodi |
| množina | |
| 1. | ugodimo |
| 2. | ugodite |
| 3. | ugode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugodit ću |
| 2. | ugodit ćeš |
| 3. | ugodit će |
| množina | |
| 1. | ugodit ćemo |
| 2. | ugodit ćete |
| 3. | ugodit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugodih |
| 2. | ugodi |
| 3. | ugodi |
| množina | |
| 1. | ugodismo |
| 2. | ugodiste |
| 3. | ugodiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugodio sam |
| 2. | ugodio si |
| 3. | ugodio je |
| množina | |
| 1. | ugodili smo |
| 2. | ugodili ste |
| 3. | ugodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugodio |
| 2. | bio si ugodio |
| 3. | bio je ugodio |
| množina | |
| 1. | bili smo ugodili |
| 2. | bili ste ugodili |
| 3. | bili su ugodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugodi |
| množina | |
| 1. | ugodimo |
| 2. | ugodite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugodivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugodio, ugodila, ugodilo | |
| ugodili, ugodile, ugodila | |
Definicija
| 1. | v. ugađati |
| 2. | glazb. dovesti u sklad, urediti zvuk; uštimati [ugoditi klavir] |
Frazeologija
⃟ nije se rodio tko bi (svemu) svijetu ugodio posl. ne treba svakome povlađivati, nemoguće je raditi tako da svi budu zadovoljeni u onome što traže
Etimologija
✧ u- + v. goditi
