ùbiti
ùbiti (se) svrš. 〈prez. ȕbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ubìjen/ȕbīt ekspr. knjiš.〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ubijem |
2. | ubiješ |
3. | ubije |
množina | |
1. | ubijemo |
2. | ubijete |
3. | ubiju |
futur | |
jednina | |
1. | ubit ću |
2. | ubit ćeš |
3. | ubit će |
množina | |
1. | ubit ćemo |
2. | ubit ćete |
3. | ubit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ubih |
2. | ubi |
3. | ubi |
množina | |
1. | ubismo |
2. | ubiste |
3. | ubiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ubio sam |
2. | ubio si |
3. | ubio je |
množina | |
1. | ubili smo |
2. | ubili ste |
3. | ubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ubio |
2. | bio si ubio |
3. | bio je ubio |
množina | |
1. | bili smo ubili |
2. | bili ste ubili |
3. | bili su ubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ubij |
množina | |
1. | ubijmo |
2. | ubijte |
glagolski prilog prošli | |
ubivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ubio, ubila, ubilo | |
ubili, ubile, ubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ubijen / ubit, ubijena / ubita, ubijeno / ubito | |
ubijeni / ubiti, ubijene / ubite, ubijena / ubita |
1. | (koga, što) nasilno oduzeti kome život, lišiti života; umoriti, usmrtiti |
2. | (koga, što) a. štetnim djelovanjem uništiti; upropastiti, utući (o mrazu, gradu i sl.) b. dovesti do propasti; uništiti, razoriti c. izmučiti, izmoriti, iznuriti, premoriti, satrti (snagu, zdravlje) d. baciti u očajanje, dovesti u teško (duševno) stanje [ubila ga je ženina bolest]; ojaditi, pogoditi, poraziti |
3. | (se) a. počiniti samoubojstvo b. razg. izmoriti se [ubiti se od posla] |
4. | (što) razg. ublažiti pretjeranu oštrinu čega, učiniti da što ne bude izraženo u neugodnoj ili nepodnošljivoj mjeri [ubiti bolničku bjelinu zidova (u stanu); ubiti sirovost (zelene boje); ubiti žeđ ublažiti, ugasiti] |