Hrvatski jezični portal

plátiti

plátiti svrš.prez. plȃtīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. plȃćen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
platiti
 
prezent
jednina
1. platim
2. platiš
3. plati
množina
1. platimo
2. platite
3. plate
 
futur
jednina
1. platit ću
2. platit ćeš
3. platit će
množina
1. platit ćemo
2. platit ćete
3. platit će
 
aorist
jednina
1. platih
2. plati
3. plati
množina
1. platismo
2. platiste
3. platiše
 
perfekt
jednina
1. platio sam
2. platio si
3. platio je
množina
1. platili smo
2. platili ste
3. platili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam platio
2. bio si platio
3. bio je platio
množina
1. bili smo platili
2. bili ste platili
3. bili su platili
 
imperativ
jednina
2. plati
množina
1. platimo
2. platite
 
glagolski prilog prošli
plativši
 
glagolski pridjev aktivni
platio, platila, platilo
platili, platile, platila
 
glagolski pridjev pasivni
plaćen, plaćena, plaćeno
plaćeni, plaćene, plaćena
Definicija
1. (što) dati plaću, novac ili naknadu za što da se ispuni obaveza
2. (komu za što) pren. dati kompenzaciju kome za loš postupak [platit ćeš mi za ovo]
3. () pren. iskusiti neugodne posljedice zbog čega počinjenog [platiti svoje]
Frazeologija
(platio) kao vuk kožom, v. koža ⃟;
ne bih da mi tko plati ni pod cijenu koja bi se mogla pretpostaviti ili koja se obično plaća, nipošto, nikako, ni malo mi se ne sviđa [korida je odvratna i ne bih (ja) to gledao još jedanput (pa) da mi tko plati];
platiti danak (dug) čemu učiniti nužne ustupke čemu, imati za posljedicu;
platiti glavom, platiti životom (smrću, kožom) poginuti, biti ubijen;
tko to može platiti pitanje koje ne traži odgovora kad se komentira nešto kao vrlo vrijedno ili da pruža velik užitak, kvalitetu života itd. [ovo sunce, ovo more, tko to može platiti = to se ničim ne može naplatiti, nikakav novac nije vrijedan toga]
Onomastika
pr. (nadimačka): Plàtiša (110, Podravska Slatina, Lika, Slavonija)
Etimologija
prasl. *platiti (rus. platít', polj. płacić)