ubicírati
ubicírati dv. 〈prez. ubìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
ubicirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ubiciram |
2. | ubiciraš |
3. | ubicira |
množina | |
1. | ubiciramo |
2. | ubicirate |
3. | ubiciraju |
futur | |
jednina | |
1. | ubicirat ću |
2. | ubicirat ćeš |
3. | ubicirat će |
množina | |
1. | ubicirat ćemo |
2. | ubicirat ćete |
3. | ubicirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ubicirah |
2. | ubiciraše |
3. | ubiciraše |
množina | |
1. | ubicirasmo |
2. | ubiciraste |
3. | ubicirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | ubicirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | ubicirao sam |
2. | ubicirao si |
3. | ubicirao je |
množina | |
1. | ubicirali smo |
2. | ubicirali ste |
3. | ubicirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ubicirao |
2. | bio si ubicirao |
3. | bio je ubicirao |
množina | |
1. | bili smo ubicirali |
2. | bili ste ubicirali |
3. | bili su ubicirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ubiciraj |
množina | |
1. | ubicirajmo |
2. | ubicirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ubicirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ubiciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ubicirao, ubicirala, ubiciralo | |
ubicirali, ubicirale, ubicirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ubiciran, ubicirana, ubicirano | |
ubicirani, ubicirane, ubicirana |
1. | imati trajno prebivalište; prebivati, stanovati, obitavati |
2. | locirati [ubicirati antičko groblje] |