u-
u-
1. | prefiks složenih glagola i njihovih izvedenica, kojima se označava a. prodiranje pod površinu čega [urezati; uvući] b. dospijevanje u što, u unutrašnjost čega [ugnijezditi se] c. potpuno obuhvaćanje takvom glagolskom radnjom [uplesti] d. izvršenje glagolske radnje [ubrati] e. razvijanje osobine koju označava pridjev u osnovi [ubrzati] |
2. | prvi dio priloga drugih složenica nastalih od konstrukcije padeža s prijedlogom u [uoči; unazad] |
3. | uz zb. broj dvoje i dalje znači način provođenja radnje s onoliko subjekata koliko je u osnovi [udvoje; utroje; učetvero itd.] |