ujedíniti
ujedíniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ujèdīnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ujèdīnjen, gl. im. ujedinjénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ujediniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ujedinim |
2. | ujediniš |
3. | ujedini |
množina | |
1. | ujedinimo |
2. | ujedinite |
3. | ujedine |
futur | |
jednina | |
1. | ujedinit ću |
2. | ujedinit ćeš |
3. | ujedinit će |
množina | |
1. | ujedinit ćemo |
2. | ujedinit ćete |
3. | ujedinit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ujedinih |
2. | ujedini |
3. | ujedini |
množina | |
1. | ujedinismo |
2. | ujediniste |
3. | ujediniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ujedinio sam |
2. | ujedinio si |
3. | ujedinio je |
množina | |
1. | ujedinili smo |
2. | ujedinili ste |
3. | ujedinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ujedinio |
2. | bio si ujedinio |
3. | bio je ujedinio |
množina | |
1. | bili smo ujedinili |
2. | bili ste ujedinili |
3. | bili su ujedinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ujedini |
množina | |
1. | ujedinimo |
2. | ujedinite |
glagolski prilog prošli | |
ujedinivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ujedinio, ujedinila, ujedinilo | |
ujedinili, ujedinile, ujedinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ujedinjen, ujedinjena, ujedinjeno | |
ujedinjeni, ujedinjene, ujedinjena |