uklòniti
uklòniti (se) svrš. 〈prez. ùklonīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùklonjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ukloniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uklonim |
2. | ukloniš |
3. | ukloni |
množina | |
1. | uklonimo |
2. | uklonite |
3. | uklone |
futur | |
jednina | |
1. | uklonit ću |
2. | uklonit ćeš |
3. | uklonit će |
množina | |
1. | uklonit ćemo |
2. | uklonit ćete |
3. | uklonit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uklonih |
2. | ukloni |
3. | ukloni |
množina | |
1. | uklonismo |
2. | ukloniste |
3. | ukloniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uklonio sam |
2. | uklonio si |
3. | uklonio je |
množina | |
1. | uklonili smo |
2. | uklonili ste |
3. | uklonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uklonio |
2. | bio si uklonio |
3. | bio je uklonio |
množina | |
1. | bili smo uklonili |
2. | bili ste uklonili |
3. | bili su uklonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ukloni |
množina | |
1. | uklonimo |
2. | uklonite |
glagolski prilog prošli | |
uklonivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uklonio, uklonila, uklonilo | |
uklonili, uklonile, uklonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uklonjen, uklonjena, uklonjeno | |
uklonjeni, uklonjene, uklonjena |
1. | (koga, što) premjestiti, skloniti da ne smeta |
2. | (se) a. skloniti se (od čega), izmaknuti se, izbjeći što b. ustupiti svoje mjesto drugome; skloniti se |