úzrokovati
úzrokovati (što) dv. 〈prez. ùzrokujēm, pril. sad. ùzrokujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
uzrokovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzrokujem |
2. | uzrokuješ |
3. | uzrokuje |
množina | |
1. | uzrokujemo |
2. | uzrokujete |
3. | uzrokuju |
futur | |
jednina | |
1. | uzrokovat ću |
2. | uzrokovat ćeš |
3. | uzrokovat će |
množina | |
1. | uzrokovat ćemo |
2. | uzrokovat ćete |
3. | uzrokovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uzrokovah |
2. | uzrokovaše |
3. | uzrokovaše |
množina | |
1. | uzrokovasmo |
2. | uzrokovaste |
3. | uzrokovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | uzrokovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzrokovao sam |
2. | uzrokovao si |
3. | uzrokovao je |
množina | |
1. | uzrokovali smo |
2. | uzrokovali ste |
3. | uzrokovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzrokovao |
2. | bio si uzrokovao |
3. | bio je uzrokovao |
množina | |
1. | bili smo uzrokovali |
2. | bili ste uzrokovali |
3. | bili su uzrokovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzrokuj |
množina | |
1. | uzrokujmo |
2. | uzrokujte |
glagolski prilog sadašnji | |
uzrokujući | |
glagolski prilog prošli | |
uzrokovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzrokovao, uzrokovala, uzrokovalo | |
uzrokovali, uzrokovale, uzrokovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzrokovan, uzrokovana, uzrokovano | |
uzrokovani, uzrokovane, uzrokovana |