ùznijēti
ùznijēti (koga, što) svrš. 〈prez. uznèsēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. ȕznio, prid. trp. uznèsen/ȕznijēt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uznijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uznesem |
| 2. | uzneseš |
| 3. | uznese |
| množina | |
| 1. | uznesemo |
| 2. | uznesete |
| 3. | uznesu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uznijet ću |
| 2. | uznijet ćeš |
| 3. | uznijet će |
| množina | |
| 1. | uznijet ćemo |
| 2. | uznijet ćete |
| 3. | uznijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uznesoh / uznijeh |
| 2. | uznese / uznije |
| 3. | uznese / uznije |
| množina | |
| 1. | uznesosmo / uznijesmo |
| 2. | uznesoste / uznijeste |
| 3. | uznesoše / uzniješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uznio sam |
| 2. | uznio si |
| 3. | uznio je |
| množina | |
| 1. | uznijeli smo |
| 2. | uznijeli ste |
| 3. | uznijeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uznio |
| 2. | bio si uznio |
| 3. | bio je uznio |
| množina | |
| 1. | bili smo uznijeli |
| 2. | bili ste uznijeli |
| 3. | bili su uznijeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uznesi |
| množina | |
| 1. | uznesimo |
| 2. | uznesite |
| glagolski prilog prošli | |
| uznijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uznio, uznijela, uznijelo | |
| uznijeli, uznijele, uznijela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uznijet / uznesen, uznijeta / uznesena, uznijeto / uzneseno | |
| uznijeti / uzneseni, uznijete / uznesene, uznijeta / uznesena | |
Definicija
| 1. | podići, dići [uznijeti na brdo] |
| 2. | pren. dati, istaknuti vrijednost; proslaviti, podići ugled, uzvisiti [uznijeti koga na pijedestal] |
| 3. | pren. zanijeti, oduševiti |
| 4. | (se) a. dići se, vinuti se, ponijeti se [uznijeti nad oblake] b. pren. osokoliti se, moralno se uzdići, pokazati veliku moralnu snagu, hrabrost [uznijeti se pobjedom] c. pren. uzoholiti se, pokazati oholost d. pren. oduševiti se, zanijeti se |
Etimologija
✧ vidi uznòsiti
