uznòsiti
uznòsiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. ùznosīm, pril. sad. ùznosēći, gl. im. ùznošēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uznositi | |
prezent | |
jednina | |
1. | uznosim |
2. | uznosiš |
3. | uznosi |
množina | |
1. | uznosimo |
2. | uznosite |
3. | uznose |
futur | |
jednina | |
1. | uznosit ću |
2. | uznosit ćeš |
3. | uznosit će |
množina | |
1. | uznosit ćemo |
2. | uznosit ćete |
3. | uznosit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uznošah |
2. | uznošaše |
3. | uznošaše |
množina | |
1. | uznošasmo |
2. | uznošaste |
3. | uznošahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uznosio sam |
2. | uznosio si |
3. | uznosio je |
množina | |
1. | uznosili smo |
2. | uznosili ste |
3. | uznosili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uznosio |
2. | bio si uznosio |
3. | bio je uznosio |
množina | |
1. | bili smo uznosili |
2. | bili ste uznosili |
3. | bili su uznosili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uznosi |
množina | |
1. | uznosimo |
2. | uznosite |
glagolski prilog sadašnji | |
uznoseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
uznosio, uznosila, uznosilo | |
uznosili, uznosile, uznosila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uznošen, uznošena, uznošeno | |
uznošeni, uznošene, uznošena |