utánjiti
utánjiti (se) svrš. 〈prez. ùtānjīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùtānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utanjiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | utanjim |
2. | utanjiš |
3. | utanji |
množina | |
1. | utanjimo |
2. | utanjite |
3. | utanje |
futur | |
jednina | |
1. | utanjit ću |
2. | utanjit ćeš |
3. | utanjit će |
množina | |
1. | utanjit ćemo |
2. | utanjit ćete |
3. | utanjit će |
aorist | |
jednina | |
1. | utanjih |
2. | utanji |
3. | utanji |
množina | |
1. | utanjismo |
2. | utanjiste |
3. | utanjiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | utanjio sam |
2. | utanjio si |
3. | utanjio je |
množina | |
1. | utanjili smo |
2. | utanjili ste |
3. | utanjili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utanjio |
2. | bio si utanjio |
3. | bio je utanjio |
množina | |
1. | bili smo utanjili |
2. | bili ste utanjili |
3. | bili su utanjili |
imperativ | |
jednina | |
2. | utanji |
množina | |
1. | utanjimo |
2. | utanjite |
glagolski prilog prošli | |
utanjivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
utanjio, utanjila, utanjilo | |
utanjili, utanjile, utanjila | |
glagolski pridjev pasivni | |
utanjen, utanjena, utanjeno | |
utanjeni, utanjene, utanjena |
1. | (što) a. udaranjem čekićem i sl. učiniti tankim ili tanjim; stanjiti b. progovoriti tankim, slabo čujnim, tihim, blagim glasom, ob. izvještačeno, neprirodno (u uzbuđenju, u želji za ugađanjem sugovorniku i sl.) |
2. | (se) a. oslabjeti, smršaviti; stanjiti se b. pren. biti na izmaku snaga; ponestati, istrošiti se c. žarg. ostati bez novca |