Hrvatski jezični portal

ùspjeh

ùspjeh m 〈N mn -esi〉

Izvedeni oblici
jednina
N uspjeh
G uspjeha
D uspjehu
A uspjeh
V uspjehu / uspješe
L uspjehu
I uspjehom
množina
N uspjesi
G uspjeha
D uspjesima
A uspjehe
V uspjesi
L uspjesima
I uspjesima
Definicija
1. dostignuće cilja; povoljan ishod čega [bez uspjeha; imati uspjeha; potpuni uspjeh; s uspjehom]
2. postizanje bogatstva, slave ili položaja [uspjeh ga je pokvario]
Sintagma
opći uspjeh prosjek ocjena koje učenik postiže u školi
Etimologija
✧ u- + prasl. i stsl. spěxъ (rus. spex, češ. spěch) ≃ lit. spėti: moći skr. sphāyate: uspijeva