urgírati
urgírati () dv. 〈prez. ùrgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
urgirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | urgiram |
2. | urgiraš |
3. | urgira |
množina | |
1. | urgiramo |
2. | urgirate |
3. | urgiraju |
futur | |
jednina | |
1. | urgirat ću |
2. | urgirat ćeš |
3. | urgirat će |
množina | |
1. | urgirat ćemo |
2. | urgirat ćete |
3. | urgirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | urgirah |
2. | urgiraše |
3. | urgiraše |
množina | |
1. | urgirasmo |
2. | urgiraste |
3. | urgirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | urgirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | urgirao sam |
2. | urgirao si |
3. | urgirao je |
množina | |
1. | urgirali smo |
2. | urgirali ste |
3. | urgirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam urgirao |
2. | bio si urgirao |
3. | bio je urgirao |
množina | |
1. | bili smo urgirali |
2. | bili ste urgirali |
3. | bili su urgirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | urgiraj |
množina | |
1. | urgirajmo |
2. | urgirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
urgirajući | |
glagolski prilog prošli | |
urgiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
urgirao, urgirala, urgiralo | |
urgirali, urgirale, urgirala |