usàhnuti
usàhnuti () svrš. 〈prez. ùsahnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. usàhnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
usahnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | usahnem |
2. | usahneš |
3. | usahne |
množina | |
1. | usahnemo |
2. | usahnete |
3. | usahnu |
futur | |
jednina | |
1. | usahnut ću |
2. | usahnut ćeš |
3. | usahnut će |
množina | |
1. | usahnut ćemo |
2. | usahnut ćete |
3. | usahnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | usahnuh |
2. | usahnu |
3. | usahnu |
množina | |
1. | usahnusmo |
2. | usahnuste |
3. | usahnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | usahnuo sam |
2. | usahnuo si |
3. | usahnuo je |
množina | |
1. | usahnuli smo |
2. | usahnuli ste |
3. | usahnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam usahnuo |
2. | bio si usahnuo |
3. | bio je usahnuo |
množina | |
1. | bili smo usahnuli |
2. | bili ste usahnuli |
3. | bili su usahnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | usahni |
množina | |
1. | usahnimo |
2. | usahnite |
glagolski prilog prošli | |
usahnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
usahnuo, usahnula, usahnulo | |
usahnuli, usahnule, usahnula |
1. | uvenuti, sasušiti se (o biljci) |
2. | pren. izgubiti jedrinu; smežurati se, sparušati se |
3. | pren. nestati; odumrijeti |