ùrotnīk
ùrotnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | urotnik |
| G | urotnika |
| D | urotniku |
| A | urotnika |
| V | urotniče |
| L | urotniku |
| I | urotnikom |
| množina | |
| N | urotnici |
| G | urotnika |
| D | urotnicima |
| A | urotnike |
| V | urotnici |
| L | urotnicima |
| I | urotnicima |
Definicija
onaj koji sudjeluje u uroti; zavjerenik
Etimologija
✧ vidi ùrota
