uvláčiti
uvláčiti (se) nesvrš. 〈prez. ùvlāčīm (se), pril. sad. -čēći (se), gl. im. -čēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvlačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvlačim |
| 2. | uvlačiš |
| 3. | uvlači |
| množina | |
| 1. | uvlačimo |
| 2. | uvlačite |
| 3. | uvlače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvlačit ću |
| 2. | uvlačit ćeš |
| 3. | uvlačit će |
| množina | |
| 1. | uvlačit ćemo |
| 2. | uvlačit ćete |
| 3. | uvlačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvlačah |
| 2. | uvlačaše |
| 3. | uvlačaše |
| množina | |
| 1. | uvlačasmo |
| 2. | uvlačaste |
| 3. | uvlačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvlačio sam |
| 2. | uvlačio si |
| 3. | uvlačio je |
| množina | |
| 1. | uvlačili smo |
| 2. | uvlačili ste |
| 3. | uvlačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvlačio |
| 2. | bio si uvlačio |
| 3. | bio je uvlačio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvlačili |
| 2. | bili ste uvlačili |
| 3. | bili su uvlačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvlači |
| množina | |
| 1. | uvlačimo |
| 2. | uvlačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uvlačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvlačio, uvlačila, uvlačilo | |
| uvlačili, uvlačile, uvlačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvlačen, uvlačena, uvlačeno | |
| uvlačeni, uvlačene, uvlačena | |
Definicija
v. uvući
Etimologija
✧ vidi ùvūći
