uvážiti
uvážiti (koga, što) svrš. 〈prez. ùvāžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùvāžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvažiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvažim |
2. | uvažiš |
3. | uvaži |
množina | |
1. | uvažimo |
2. | uvažite |
3. | uvaže |
futur | |
jednina | |
1. | uvažit ću |
2. | uvažit ćeš |
3. | uvažit će |
množina | |
1. | uvažit ćemo |
2. | uvažit ćete |
3. | uvažit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvažih |
2. | uvaži |
3. | uvaži |
množina | |
1. | uvažismo |
2. | uvažiste |
3. | uvažiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvažio sam |
2. | uvažio si |
3. | uvažio je |
množina | |
1. | uvažili smo |
2. | uvažili ste |
3. | uvažili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvažio |
2. | bio si uvažio |
3. | bio je uvažio |
množina | |
1. | bili smo uvažili |
2. | bili ste uvažili |
3. | bili su uvažili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvaži |
množina | |
1. | uvažimo |
2. | uvažite |
glagolski prilog prošli | |
uvaživši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvažio, uvažila, uvažilo | |
uvažili, uvažile, uvažila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvažen, uvažena, uvaženo | |
uvaženi, uvažene, uvažena |