zalèmiti
zalèmiti (što) svrš. 〈prez. zàlemīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàlemljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zalemiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zalemim |
2. | zalemiš |
3. | zalemi |
množina | |
1. | zalemimo |
2. | zalemite |
3. | zaleme |
futur | |
jednina | |
1. | zalemit ću |
2. | zalemit ćeš |
3. | zalemit će |
množina | |
1. | zalemit ćemo |
2. | zalemit ćete |
3. | zalemit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zalemih |
2. | zalemi |
3. | zalemi |
množina | |
1. | zalemismo |
2. | zalemiste |
3. | zalemiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zalemio sam |
2. | zalemio si |
3. | zalemio je |
množina | |
1. | zalemili smo |
2. | zalemili ste |
3. | zalemili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zalemio |
2. | bio si zalemio |
3. | bio je zalemio |
množina | |
1. | bili smo zalemili |
2. | bili ste zalemili |
3. | bili su zalemili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zalemi |
množina | |
1. | zalemimo |
2. | zalemite |
glagolski prilog prošli | |
zalemivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zalemio, zalemila, zalemilo | |
zalemili, zalemile, zalemila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zalemljen, zalemljena, zalemljeno | |
zalemljeni, zalemljene, zalemljena |