zadẕžati
zadẕžati (se) svrš. 〈prez. zàdržīm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. zȁdržān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zadržati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zadržim |
2. | zadržiš |
3. | zadrži |
množina | |
1. | zadržimo |
2. | zadržite |
3. | zadrže |
futur | |
jednina | |
1. | zadržat ću |
2. | zadržat ćeš |
3. | zadržat će |
množina | |
1. | zadržat ćemo |
2. | zadržat ćete |
3. | zadržat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zadržah |
2. | zadrža |
3. | zadrža |
množina | |
1. | zadržasmo |
2. | zadržaste |
3. | zadržaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zadržao sam |
2. | zadržao si |
3. | zadržao je |
množina | |
1. | zadržali smo |
2. | zadržali ste |
3. | zadržali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zadržao |
2. | bio si zadržao |
3. | bio je zadržao |
množina | |
1. | bili smo zadržali |
2. | bili ste zadržali |
3. | bili su zadržali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zadrži |
množina | |
1. | zadržimo |
2. | zadržite |
glagolski prilog prošli | |
zadržavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zadržao, zadržala, zadržalo | |
zadržali, zadržale, zadržala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zadržan, zadržana, zadržano | |
zadržani, zadržane, zadržana |
1. | (koga, što) a. spriječiti u kretanju; zaustaviti b. dovesti do odgađanja, kašnjenja c. spriječiti u izvršenju čega, ne dopustiti d. učiniti da tko ili što ostane na mjestu [zadržati dah ne disati (od straha, iznenađenja i sl.); zadržati pogled (na čemu) malo duže promatrati, paziti na što; zadržati pozornost obratiti pozornost na sebe; zadržati u pameti (u sjećanju, u uspomeni) sjećati se] |
2. | (što) sačuvati, ostaviti |
3. | (što) uzeti (za sebe), ne dati, ne izdati, ne predati na vrijeme [zadržati pošiljku (na pošti)] |
4. | (se) a. proboraviti, provesti vrijeme, ostati [zadržati na izletu = doći kasnije] b. savladati, sakriti, ne otkriti (nešto u sebi) c. (na čemu) reći o čemu što opširnije d. održati se (na nogama i sl.), opr. pȁsti e. zakasniti |