zagláviti
zagláviti (se) svrš. 〈prez. zàglāvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàglāvljēn〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaglaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaglavim |
2. | zaglaviš |
3. | zaglavi |
množina | |
1. | zaglavimo |
2. | zaglavite |
3. | zaglave |
futur | |
jednina | |
1. | zaglavit ću |
2. | zaglavit ćeš |
3. | zaglavit će |
množina | |
1. | zaglavit ćemo |
2. | zaglavit ćete |
3. | zaglavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaglavih |
2. | zaglavi |
3. | zaglavi |
množina | |
1. | zaglavismo |
2. | zaglaviste |
3. | zaglaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaglavio sam |
2. | zaglavio si |
3. | zaglavio je |
množina | |
1. | zaglavili smo |
2. | zaglavili ste |
3. | zaglavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaglavio |
2. | bio si zaglavio |
3. | bio je zaglavio |
množina | |
1. | bili smo zaglavili |
2. | bili ste zaglavili |
3. | bili su zaglavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaglavi |
množina | |
1. | zaglavimo |
2. | zaglavite |
glagolski prilog prošli | |
zaglavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaglavio, zaglavila, zaglavilo | |
zaglavili, zaglavile, zaglavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaglavljen, zaglavljena, zaglavljeno | |
zaglavljeni, zaglavljene, zaglavljena |
1. | (se) postati neupotrebljiv jer je dio zapeo za dio, nezgodno ući, začepiti, ispuniti prostor, prolaz i sl. i učiniti ga neupotrebljivim, neprotočnim, neprodušnim |
2. | () nastradati, propasti, poginuti, izgubiti glavu |