zabetonírati
zabetonírati svrš. 〈prez. zabetònīrām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zabetònīrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabetonirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabetoniram |
2. | zabetoniraš |
3. | zabetonira |
množina | |
1. | zabetoniramo |
2. | zabetonirate |
3. | zabetoniraju |
futur | |
jednina | |
1. | zabetonirat ću |
2. | zabetonirat ćeš |
3. | zabetonirat će |
množina | |
1. | zabetonirat ćemo |
2. | zabetonirat ćete |
3. | zabetonirat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zabetonirah |
2. | zabetonira |
3. | zabetonira |
množina | |
1. | zabetonirasmo |
2. | zabetoniraste |
3. | zabetoniraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabetonirao sam |
2. | zabetonirao si |
3. | zabetonirao je |
množina | |
1. | zabetonirali smo |
2. | zabetonirali ste |
3. | zabetonirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabetonirao |
2. | bio si zabetonirao |
3. | bio je zabetonirao |
množina | |
1. | bili smo zabetonirali |
2. | bili ste zabetonirali |
3. | bili su zabetonirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabetoniraj |
množina | |
1. | zabetonirajmo |
2. | zabetonirajte |
glagolski prilog prošli | |
zabetoniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabetonirao, zabetonirala, zabetoniralo | |
zabetonirali, zabetonirale, zabetonirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabetoniran, zabetonirana, zabetonirano | |
zabetonirani, zabetonirane, zabetonirana |