zacvíljeti
zacvíljeti svrš. 〈prez. zàcvīlīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zacvílio/zacvíljela ž〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zacviljeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zacvilim |
2. | zacviliš |
3. | zacvili |
množina | |
1. | zacvilimo |
2. | zacvilite |
3. | zacvile |
futur | |
jednina | |
1. | zacviljet ću |
2. | zacviljet ćeš |
3. | zacviljet će |
množina | |
1. | zacviljet ćemo |
2. | zacviljet ćete |
3. | zacviljet će |
aorist | |
jednina | |
1. | zacviljeh |
2. | zacvilje |
3. | zacvilje |
množina | |
1. | zacviljesmo |
2. | zacviljeste |
3. | zacvilješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | zacvilio sam |
2. | zacvilio si |
3. | zacvilio je |
množina | |
1. | zacviljeli smo |
2. | zacviljeli ste |
3. | zacviljeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zacvilio |
2. | bio si zacvilio |
3. | bio je zacvilio |
množina | |
1. | bili smo zacviljeli |
2. | bili ste zacviljeli |
3. | bili su zacviljeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zacvili |
množina | |
1. | zacvilimo |
2. | zacvilite |
glagolski prilog prošli | |
zacviljevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zacvilio, zacviljela, zacviljelo | |
zacviljeli, zacviljele, zacviljela |