zacjepljívati
zacjepljívati nesvrš. 〈prez. zacjèpljujēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zacjepljivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zacjepljujem |
2. | zacjepljuješ |
3. | zacjepljuje |
množina | |
1. | zacjepljujemo |
2. | zacjepljujete |
3. | zacjepljuju |
futur | |
jednina | |
1. | zacjepljivat ću |
2. | zacjepljivat ćeš |
3. | zacjepljivat će |
množina | |
1. | zacjepljivat ćemo |
2. | zacjepljivat ćete |
3. | zacjepljivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zacjepljivah |
2. | zacjepljivaše |
3. | zacjepljivaše |
množina | |
1. | zacjepljivasmo |
2. | zacjepljivaste |
3. | zacjepljivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zacjepljivao sam |
2. | zacjepljivao si |
3. | zacjepljivao je |
množina | |
1. | zacjepljivali smo |
2. | zacjepljivali ste |
3. | zacjepljivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zacjepljivao |
2. | bio si zacjepljivao |
3. | bio je zacjepljivao |
množina | |
1. | bili smo zacjepljivali |
2. | bili ste zacjepljivali |
3. | bili su zacjepljivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zacjepljuj |
množina | |
1. | zacjepljujmo |
2. | zacjepljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
zacjepljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zacjepljivao, zacjepljivala, zacjepljivalo | |
zacjepljivali, zacjepljivale, zacjepljivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zacjepljivan, zacjepljivana, zacjepljivano | |
zacjepljivani, zacjepljivane, zacjepljivana |