Hrvatski jezični portal

zbȍg

zbȍg (koga, čega) prij.

Definicija
kazuje uzrok koji ob. nema izravan fizički dodir sa subjektom
1. uzrok čovjek ili živo biće [ne mogu na odmor zbog djece; sve zlo dogodilo se zbog jednog čovjeka]
2. uzrok pojam ili izravna zapreka ili uzrok čemu [ne mogu zbog briga = od briga = uslijed briga; iscrpljen je zbog bolova = od bolova = uslijed bolova; ne mogu se maknuti zbog djece (ako je uzrok briga i sl. za djecu)]
3. razg. radi, v. [Dadoše mene mladu za stara/Dadoše mene starcu zbog para]
Etimologija
prasl. *sъboga (slov. zbog) ≃ s- (sa-) + v. Bog