zbȍg
zbȍg (koga, čega) prij.
1. | uzrok čovjek ili živo biće [ne mogu na odmor zbog djece; sve zlo dogodilo se zbog jednog čovjeka] |
2. | uzrok pojam ili izravna zapreka ili uzrok čemu [ne mogu zbog briga = od briga = uslijed briga; iscrpljen je zbog bolova = od bolova = uslijed bolova; ne mogu se maknuti zbog djece (ako je uzrok briga i sl. za djecu)] |
3. | razg. radi, v. [Dadoše mene mladu za stara/Dadoše mene starcu zbog para] |