zavojníčiti
zavojníčiti (se) svrš. 〈prez. zavòjnīčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zavòjnīčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zavojničiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zavojničim |
2. | zavojničiš |
3. | zavojniči |
množina | |
1. | zavojničimo |
2. | zavojničite |
3. | zavojniče |
futur | |
jednina | |
1. | zavojničit ću |
2. | zavojničit ćeš |
3. | zavojničit će |
množina | |
1. | zavojničit ćemo |
2. | zavojničit ćete |
3. | zavojničit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zavojničih |
2. | zavojniči |
3. | zavojniči |
množina | |
1. | zavojničismo |
2. | zavojničiste |
3. | zavojničiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zavojničio sam |
2. | zavojničio si |
3. | zavojničio je |
množina | |
1. | zavojničili smo |
2. | zavojničili ste |
3. | zavojničili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zavojničio |
2. | bio si zavojničio |
3. | bio je zavojničio |
množina | |
1. | bili smo zavojničili |
2. | bili ste zavojničili |
3. | bili su zavojničili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zavojniči |
množina | |
1. | zavojničimo |
2. | zavojničite |
glagolski prilog prošli | |
zavojničivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zavojničio, zavojničila, zavojničilo | |
zavojničili, zavojničile, zavojničila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zavojničen, zavojničena, zavojničeno | |
zavojničeni, zavojničene, zavojničena |
1. | (koga) uzeti u vojnike |
2. | (se) stupiti u vojnike |