zaručívati
zaručívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. zarùčujēm, pril. sad. zarùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaručivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaručujem |
2. | zaručuješ |
3. | zaručuje |
množina | |
1. | zaručujemo |
2. | zaručujete |
3. | zaručuju |
futur | |
jednina | |
1. | zaručivat ću |
2. | zaručivat ćeš |
3. | zaručivat će |
množina | |
1. | zaručivat ćemo |
2. | zaručivat ćete |
3. | zaručivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zaručivah |
2. | zaručivaše |
3. | zaručivaše |
množina | |
1. | zaručivasmo |
2. | zaručivaste |
3. | zaručivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaručivao sam |
2. | zaručivao si |
3. | zaručivao je |
množina | |
1. | zaručivali smo |
2. | zaručivali ste |
3. | zaručivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaručivao |
2. | bio si zaručivao |
3. | bio je zaručivao |
množina | |
1. | bili smo zaručivali |
2. | bili ste zaručivali |
3. | bili su zaručivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaručuj |
množina | |
1. | zaručujmo |
2. | zaručujte |
glagolski prilog sadašnji | |
zaručujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaručivao, zaručivala, zaručivalo | |
zaručivali, zaručivale, zaručivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaručivan, zaručivana, zaručivano | |
zaručivani, zaručivane, zaručivana |