búbati
búbati nesvrš. 〈prez. bẉbām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bubati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bubam |
2. | bubaš |
3. | buba |
množina | |
1. | bubamo |
2. | bubate |
3. | bubaju |
futur | |
jednina | |
1. | bubat ću |
2. | bubat ćeš |
3. | bubat će |
množina | |
1. | bubat ćemo |
2. | bubat ćete |
3. | bubat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bubah |
2. | bubaše |
3. | bubaše |
množina | |
1. | bubasmo |
2. | bubaste |
3. | bubahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bubao sam |
2. | bubao si |
3. | bubao je |
množina | |
1. | bubali smo |
2. | bubali ste |
3. | bubali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bubao |
2. | bio si bubao |
3. | bio je bubao |
množina | |
1. | bili smo bubali |
2. | bili ste bubali |
3. | bili su bubali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bubaj |
množina | |
1. | bubajmo |
2. | bubajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bubajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bubao, bubala, bubalo | |
bubali, bubale, bubala | |
glagolski pridjev pasivni | |
buban, bubana, bubano | |
bubani, bubane, bubana |
1. | a. (koga, što, o što, u što) udarati da odjekuje (npr. šakom u tijelo) b. iron. udarati u bubanj (ob. za seoskog bubnjara, pozivara) |
2. | (što) pren. pejor. učiti napamet bez razumijevanja; biflati, štrebati, usp. nabubati |
3. | () govoriti koješta; lupati, lupetati |
4. | razglašavati, razbubnjavati |