Hrvatski jezični portal

kljȕkati

kljȕkati nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kljukati
 
prezent
jednina
1. kljukam
2. kljukaš
3. kljuka
množina
1. kljukamo
2. kljukate
3. kljukaju
 
futur
jednina
1. kljukat ću
2. kljukat ćeš
3. kljukat će
množina
1. kljukat ćemo
2. kljukat ćete
3. kljukat će
 
imperfekt
jednina
1. kljukah
2. kljukaše
3. kljukaše
množina
1. kljukasmo
2. kljukaste
3. kljukahu
 
perfekt
jednina
1. kljukao sam
2. kljukao si
3. kljukao je
množina
1. kljukali smo
2. kljukali ste
3. kljukali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kljukao
2. bio si kljukao
3. bio je kljukao
množina
1. bili smo kljukali
2. bili ste kljukali
3. bili su kljukali
 
imperativ
jednina
2. kljukaj
množina
1. kljukajmo
2. kljukajte
 
glagolski prilog sadašnji
kljukajući
 
glagolski pridjev aktivni
kljukao, kljukala, kljukalo
kljukali, kljukale, kljukala
 
glagolski pridjev pasivni
kljukan, kljukana, kljukano
kljukani, kljukane, kljukana
Definicija
1. a. (koga, što) šopati [kljukati gusku; kljukati puru] b. (koga) pren. indoktrinirati kakvom ideologijom, agresivno propagirati nešto
2. (se) pejor. jesti velike količine hrane
3. kljuvati, usp. kljucati
Etimologija
ekspr., prasl. *kljukati (rus. kljúkat', polj. klukać)