kólati
kólati () nesvrš. 〈prez. kȏlām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kolati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kolam |
2. | kolaš |
3. | kola |
množina | |
1. | kolamo |
2. | kolate |
3. | kolaju |
futur | |
jednina | |
1. | kolat ću |
2. | kolat ćeš |
3. | kolat će |
množina | |
1. | kolat ćemo |
2. | kolat ćete |
3. | kolat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kolah |
2. | kolaše |
3. | kolaše |
množina | |
1. | kolasmo |
2. | kolaste |
3. | kolahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kolao sam |
2. | kolao si |
3. | kolao je |
množina | |
1. | kolali smo |
2. | kolali ste |
3. | kolali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kolao |
2. | bio si kolao |
3. | bio je kolao |
množina | |
1. | bili smo kolali |
2. | bili ste kolali |
3. | bili su kolali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kolaj |
množina | |
1. | kolajmo |
2. | kolajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kolajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kolao, kolala, kolalo | |
kolali, kolale, kolala |