kòljeno
kòljeno sr 〈G mn kȍljēnā〉
jednina | |
---|---|
N | koljeno |
G | koljena |
D | koljenu |
A | koljeno |
V | koljeno |
L | koljenu |
I | koljenom |
množina | |
N | koljena |
G | koljena |
D | koljenima |
A | koljena |
V | koljena |
L | koljenima |
I | koljenima |
1. | anat. zglob noge čovjeka (i životinje), spaja bedrenu kost s potkoljeničnom kosti |
2. | tehn. dio čvrstog tijela koji je u odnosu na ostale savijen pod nekim kutom [koljeno cijevi]; čvor, pregib |
3. | a. biol. najviša kategorija u klasifikaciji biljnog i životinjskog svijeta; stablo, tip b. srodnici s obzirom na pretka (o ljudima) [bratić u prvom koljenu] c. podrijetlo, pleme, rod (o ljudima) [oni su iz istog koljena] |