kòljeno
kòljeno sr 〈G mn kȍljēnā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | koljeno |
| G | koljena |
| D | koljenu |
| A | koljeno |
| V | koljeno |
| L | koljenu |
| I | koljenom |
| množina | |
| N | koljena |
| G | koljena |
| D | koljenima |
| A | koljena |
| V | koljena |
| L | koljenima |
| I | koljenima |
Definicija
| 1. | anat. zglob noge čovjeka (i životinje), spaja bedrenu kost s potkoljeničnom kosti |
| 2. | tehn. dio čvrstog tijela koji je u odnosu na ostale savijen pod nekim kutom [koljeno cijevi]; čvor, pregib |
| 3. | a. biol. najviša kategorija u klasifikaciji biljnog i životinjskog svijeta; stablo, tip b. srodnici s obzirom na pretka (o ljudima) [bratić u prvom koljenu] c. podrijetlo, pleme, rod (o ljudima) [oni su iz istog koljena] |
Frazeologija
⃟ baciti na koljena savladati, pobijediti, primorati na poraz;
budali je more do koljena nije svjestan problema, misli da mu je sve jasno;
krvi do koljena veliko krvoproliće;
moliti na koljenima 1. moliti u crkvi (slika klečanja) 2. ponizno preklinjati koga;
(obaviti) preko koljena brzo i naprečac, površno;
s koljena na koljeno s oca na sina, s naraštaja na naraštaj
budali je more do koljena nije svjestan problema, misli da mu je sve jasno;
krvi do koljena veliko krvoproliće;
moliti na koljenima 1. moliti u crkvi (slika klečanja) 2. ponizno preklinjati koga;
(obaviti) preko koljena brzo i naprečac, površno;
s koljena na koljeno s oca na sina, s naraštaja na naraštaj
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Dòkolenić (Zagreb), Kolénac (Ozalj), Kòlenc (150, Zagreb, Delnice), Kòlenić (110, Vrbovec), Kolénko (390, Ivanec, Zagorje), Kolénković (Sesvete, Moslavina), Kòleno (Podravina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kolěno (rus. koléno, polj. kolano), lit. kelys ≃ grč. kȏlon: ud
