kooptírati
kooptírati (koga) dv. 〈prez. koòptīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. koòptīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kooptirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kooptiram |
2. | kooptiraš |
3. | kooptira |
množina | |
1. | kooptiramo |
2. | kooptirate |
3. | kooptiraju |
futur | |
jednina | |
1. | kooptirat ću |
2. | kooptirat ćeš |
3. | kooptirat će |
množina | |
1. | kooptirat ćemo |
2. | kooptirat ćete |
3. | kooptirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kooptirah |
2. | kooptiraše |
3. | kooptiraše |
množina | |
1. | kooptirasmo |
2. | kooptiraste |
3. | kooptirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kooptirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kooptirao sam |
2. | kooptirao si |
3. | kooptirao je |
množina | |
1. | kooptirali smo |
2. | kooptirali ste |
3. | kooptirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kooptirao |
2. | bio si kooptirao |
3. | bio je kooptirao |
množina | |
1. | bili smo kooptirali |
2. | bili ste kooptirali |
3. | bili su kooptirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kooptiraj |
množina | |
1. | kooptirajmo |
2. | kooptirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kooptirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kooptiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kooptirao, kooptirala, kooptiralo | |
kooptirali, kooptirale, kooptirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kooptiran, kooptirana, kooptirano | |
kooptirani, kooptirane, kooptirana |