krijéštati
krijéštati (kréštati) () nesvrš. 〈prez. -tīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kriještati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kriještim |
2. | kriještiš |
3. | kriješti |
množina | |
1. | kriještimo |
2. | kriještite |
3. | kriješte |
futur | |
jednina | |
1. | kriještat ću |
2. | kriještat ćeš |
3. | kriještat će |
množina | |
1. | kriještat ćemo |
2. | kriještat ćete |
3. | kriještat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kriještah |
2. | kriještaše |
3. | kriještaše |
množina | |
1. | kriještasmo |
2. | kriještaste |
3. | kriještahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kriještao sam |
2. | kriještao si |
3. | kriještao je |
množina | |
1. | kriještali smo |
2. | kriještali ste |
3. | kriještali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kriještao |
2. | bio si kriještao |
3. | bio je kriještao |
množina | |
1. | bili smo kriještali |
2. | bili ste kriještali |
3. | bili su kriještali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kriješti |
množina | |
1. | kriještimo |
2. | kriještite |
glagolski prilog sadašnji | |
kriješteći | |
glagolski pridjev aktivni | |
kriještao, kriještala, kriještalo | |
kriještali, kriještale, kriještala |
1. | glasati se prodorno i hrapavo kao vrana, svraka, šojka i neke druge ptice |
2. | pren. pejor. govoriti neugodnim, piskavo-promuklim glasom |