Hrvatski jezični portal

kùburiti

kùburiti (, sa čime) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kuburiti
 
prezent
jednina
1. kuburim
2. kuburiš
3. kuburi
množina
1. kuburimo
2. kuburite
3. kubure
 
futur
jednina
1. kuburit ću
2. kuburit ćeš
3. kuburit će
množina
1. kuburit ćemo
2. kuburit ćete
3. kuburit će
 
imperfekt
jednina
1. kuburah
2. kuburaše
3. kuburaše
množina
1. kuburasmo
2. kuburaste
3. kuburahu
 
perfekt
jednina
1. kuburio sam
2. kuburio si
3. kuburio je
množina
1. kuburili smo
2. kuburili ste
3. kuburili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kuburio
2. bio si kuburio
3. bio je kuburio
množina
1. bili smo kuburili
2. bili ste kuburili
3. bili su kuburili
 
imperativ
jednina
2. kuburi
množina
1. kuburimo
2. kuburite
 
glagolski prilog sadašnji
kubureći
 
glagolski pridjev aktivni
kuburio, kuburila, kuburilo
kuburili, kuburile, kuburila
Definicija
razg. ekspr. teško živjeti, boriti se s nevoljama; deverati, oskudijevati, tavoriti, životariti