kùljati
kùljati (, iz čega) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kuljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kuljam |
2. | kuljaš |
3. | kulja |
množina | |
1. | kuljamo |
2. | kuljate |
3. | kuljaju |
futur | |
jednina | |
1. | kuljat ću |
2. | kuljat ćeš |
3. | kuljat će |
množina | |
1. | kuljat ćemo |
2. | kuljat ćete |
3. | kuljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kuljah |
2. | kuljaše |
3. | kuljaše |
množina | |
1. | kuljasmo |
2. | kuljaste |
3. | kuljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kuljao sam |
2. | kuljao si |
3. | kuljao je |
množina | |
1. | kuljali smo |
2. | kuljali ste |
3. | kuljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kuljao |
2. | bio si kuljao |
3. | bio je kuljao |
množina | |
1. | bili smo kuljali |
2. | bili ste kuljali |
3. | bili su kuljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kuljaj |
množina | |
1. | kuljajmo |
2. | kuljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kuljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kuljao, kuljala, kuljalo | |
kuljali, kuljale, kuljala |