adjudicírati
adjudicírati (, što) dv. 〈prez. adjudìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
adjudicirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | adjudiciram |
2. | adjudiciraš |
3. | adjudicira |
množina | |
1. | adjudiciramo |
2. | adjudicirate |
3. | adjudiciraju |
futur | |
jednina | |
1. | adjudicirat ću |
2. | adjudicirat ćeš |
3. | adjudicirat će |
množina | |
1. | adjudicirat ćemo |
2. | adjudicirat ćete |
3. | adjudicirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | adjudicirah |
2. | adjudiciraše |
3. | adjudiciraše |
množina | |
1. | adjudicirasmo |
2. | adjudiciraste |
3. | adjudicirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | adjudicirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | adjudicirao sam |
2. | adjudicirao si |
3. | adjudicirao je |
množina | |
1. | adjudicirali smo |
2. | adjudicirali ste |
3. | adjudicirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam adjudicirao |
2. | bio si adjudicirao |
3. | bio je adjudicirao |
množina | |
1. | bili smo adjudicirali |
2. | bili ste adjudicirali |
3. | bili su adjudicirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | adjudiciraj |
množina | |
1. | adjudicirajmo |
2. | adjudicirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
adjudicirajući | |
glagolski prilog prošli | |
adjudiciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
adjudicirao, adjudicirala, adjudiciralo | |
adjudicirali, adjudicirale, adjudicirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
adjudiciran, adjudicirana, adjudicirano | |
adjudicirani, adjudicirane, adjudicirana |